KANJON TREŠNJICE – DOM BELOGLAVOG SUPA I REČNE AJKULE: Poslednja prava divljina Evrope

Malo je mesta u Srbiji, a možemo reći i u Evropi, koja su zadržala izgled zemlje kakva je bila pre ljudi. Netaknuta priroda, ali zaista netaknuta, oskrnavljena je samo pogledima znatiželjnih turista koji dolaze ovde da vide svet kakav je nekad bio.

Klisura reke Trešnjice, deo rezervata prirode, kod gradića Ljubovije smeštenog u Zapadnoj Srbiji, tik pored velike reke Drine, verovatno je nešto najlepše što ćete videti u životu. Ova malena reka izvire na strani planine Povlen, teče nešto duže od 20 kilometara, a pred ušće u Drinu izdubila je impozantnu klisuru.

Najvažniji stanovnik ovog rezervata je svakako beloglavi sup, kralj visina, najveća ptica u ovom delu Evrope, nekad tako čest u ovim predelima, a danas prava retkost.

Da biste ga videli, potrebno vam je malo sreće i dobra kondicija, da savladate označene planinske staze, duge oko 6 kilometara.

Ne preporučuje se turistima da idu izvan staza, pogotovo kad pada kiša, ili posle obimne kiše, jer postoji opasnost od bujice.

Klisura, koja ponegde prerasta u pravi kanjon, dugačka je oko 6 kilometara, a u najdubljem delu ima oko 500 metara.

Planina i klisura obrasle su raznim endemskim vrstama drveća, kako listopadnog tako i četinara.

U samoj reci Trešnjici, jednoj od najčistijih u Evropi, plivaju mladica, pastrmka, lipljen, klen, šaran… Do reke silaze da bi pili vodu divlje svinje, zečevi, lisice, veverice, tvorovi, ježevi… A uz reku žive vidre. Vodite dobro računa gde gazite, jer među 16 vrsta gmizavaca je i opasni poskok, najotrovnija zmija u ovom delu sveta.

Pored beloglavog supa, kralja neba nad Srbijom, ovde žive i druge ptice grabljivice: suri orao, jastreb kokošar, kobac ptičar, mišar, orao zmijar, vetruška i sivi soko.

Beloglavi supovi se rado gnezde u kanjonu Trešnjice, pošto je jedno jaje koje polaže ženka sigurno u liticama planine.

Ove velike ptice imaju raspon krila do 3 metra, a ako imate sreće možete ih videti kako krstare iznad planina, tražeći lešine kojima se hrane.

Procenjuje se da je na Balkanskom poluostrvu ostalo oko 800 beloglavih supova. Od tog broja, oko 40 ih je u klisuri Trešnjice.

Pored supova, najveća atrakcija ovog kraja, pogotovo za ribolovce, je „rečna ajkula“, mladica, koju ovde zovu i „kraljica Drine“.

Ona je snažna, ogromna i brza riba koja je sa dužinom od preko 2 metra i težinom do 60 kilograma suvereni vladar reka u ovom kraju Srbije.

Ona snažnim repnim perajem postiže veliku brzinu, a hrani se drugim ribama i rakovima, koji ne mogu da joj pobegnu, kad ih jednom uoči.

Ovaj tekst je objavljen u okviru projekta “Sedam čuda Ljubovije”, i sufinansirala ga je opština Ljubovija.

(Come to Serbia)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

17 − 17 =